Krizni događaj u ustanovma obrazovanja i vaspitanja je u većini slučajeva nepredvidiv događaj sa potencijalno negativnim posledicama za učenike i zaposlene.
U situacijama kriznog događaja reaguje Tim za krizne događaje (deo Tima škole za zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja), najkasnije u roku od 24 sata.
Blagovremeno pružanje podrške, pre svega deci i mladima koji su neposredno ili posredno bili izloženi kriznom događaju, od neprocenjive je važnosti u ublažavanju posledica kriznog događaja i prevladavanja celokupnog iskustva, kao i solidarnost u svrhu otklanjanja posledica.
Krizni događaji koji mogu na direktan ili indirektan način da utiču na školsku zajednicu su:
- Prirodna smrt deteta/učenika;
- Pokušaj ubistva i ubistvo deteta/učenika (u ustanovi ili van nje);
- Pokušaj samoubistva učenika i samoubistvo (u ustanovi ili van nje);
- Prirodna smrt, samoubistvo ili ubistvo zaposlenog u ustanovi;
- Saobraćajna nezgoda u kojoj je povređeno ili nastradalo dete, odnosno učenik i/ili zaposleni u ustanovi;
- Nestanak deteta/učenika;
- Masovno trovanje u prostoru ustanove;
- Dojava o podmetnutoj eksplozivnoj napravi u ustanovi ili terorističkom napadu i slično;
- Talačka kriza;
- Nasilje većih razmera (masovne tuče, višestruka ubistva, teroristički napadi);
- Tehničko-tehnološke opasnosti (eksplozija, izlivanje, isparavanje otrovnih materija i požar);
- Prirodne katastrofe (poplave, zemljotresi, požari…);
- Epidemija koja je obuhvatila teritoriju/opštinu na kojoj se nalazi ustanova;
U slučaju proglašenja vanredne situacije, odnosno vanrednog stanja, ustanova postupa u skladu sa propisima koji to uređuju.
Tim za krizne događaje prikuplja informacije o događaju (opis događaja, mesto i vreme kada se desio događaj), ko je sve pogođen kriznim događajem i kakva mu je pomoć potrebna, gde se nalazi i u kakvom je stanju, kao i o tome šta je već urađeno povodom toga u ustanovi.
U zavisnosti od vrste/oblika kriznog događaja, naredni korak podrazumeva hitno obaveštavanje policije, hitne pomoći, vatrogasne službe, kao i drugih eventualno potrebnih organa/službi.
Neophodno je da zaposleni u ustanovi postupaju u skladu sa planom postupanja u situacijama krize i u zavisnosti od vrste kriznog događaja, i u skladu sa planom evakuacije.
Tim za krizne događaje blagovremeno informiše Ministarstvo prosvete, odnosno nadležnu školsku upravu o događaju, kao i preduzetim aktivnostima.
Spoljašnju mrežu zaštite čine ustanove socijalne i zdravstvene zaštite, policija, javno tužilaštvo, jedinica lokalne samouprave, mobilni tim i dr.
Na osnovu prikupljenih podataka, uz obavezu hitnog obaveštavanja spoljašnje mreže zaštite, ustanova vrši procenu da li može da postupa samostalno ili joj je potrebna pomoć i podrška predstavnika spoljašnje mreže zaštite, sa kojom izrađuje jedinstven plan delovanja, način rada i izveštavanja.
U zavisnosti od oblika/vrste i stepena intenziteta kriznog događaja ustanova procenjuje koga uključuje od spoljašnje mreže zaštite.
Ukoliko krizni događaj kao posledicu ima najmanje troje ili više povređenih ili nastradalih lica, direktor je u obavezi da odmah po saznanju obavestiti Ministarstvo prosvete kako bi se angažovao intersektorski mobilni tim za krizne situacije, koji je formiran u skladu sa Protokolom o postupanju prilikom suočavanja društva sa kriznim situacijama u okviru Radne grupe Vlade Republike Srbije radi pružanja neophodne podrške.
U situacijama kada postupa mobilni tim, tim za krizne događaje ustanove postaje sastavni deo mobilnog tima. Tim za krizne događaje ustanove pruža potrebne informacije mobilnom timu, učestvuje u zajedničkom planiranju, organizaciji i realizaciji psihosocijalne podrške. U saradnji sa mobilnim timomom, tim ustanove vrši praćenje i identifikovanje dece/učenika i zaposlenih kojima je potrebna pomoć, pruža prvu psihološku pomoć kao i druge vidove podrške.
Direktor ustanove imenuje osobe zadužene za pripremu zvaničnih informacija za roditelje, učenike i zaposlene.
Obaveštenja imaju svrhu kontinuiranog informisanja zaposlenih, roditelja i dece/učenika o najnovijim, proverenim i tačnim informacijama do kojih je ustanova došla, radi planiranja odgovarajuće podrške i preduzimanja drugih potrebnih mera (suzbijanje glasina i širenja panike); upoznavanje sa mogućim teškoćama, rizicima, izazovima i načinima za njihovo prevazilaženje; upoznavanje sa načinima podrške.
Tim za krizne događaje prati reagovanja učenika, roditelja i zaposlenih, identifikuje kome je pomoć potrebna i u skladu sa tim organizuje pružanje psihosocijalne podrške. Prilikom pružanja psihosocijalne podrške kao osnovna intervencija koristi se psihološka prva pomoć.
U zavisnosti od vrste, intenziteta i posledica kriznog događaja, tim procenjuje potrebu za uključivanjem predstavnika iz sistema zdravstvene zaštite u cilju pružanja psihosocijalne podrške i/ili uključivanje intersektorskog mobilnog tima za krizne situacije.
Tim za krizne događaje u saradnji sa relevantnim timovima ustanove izrađuje plan rada po izmenjenom, prilagođenom planu.
Neophodno je da način rada ustanove bude prilagođen posledicama kriznog događaja, mogućnostima i potrebama dece/učenika i zaposlenih u pogledu realizacije svih školskih aktivnosti neposredno nakon kriznog događaja.
Plan rada treba da sadrži konkretne aktivnosti/mere koje ustanova planira da preduzme, nosioce (izvršioce) planiranih aktivnosti, vremensku dinamiku, način izvršenja, načini praćenja i izveštavanja.
Prilikom izrade Plana važno je uzeti u obzir vrstu kriznog događaja, broj pogođenih osoba, procenu daljih rizika, reakciju lokalne zajednice i odgovarajuće pravne aspekte.
Nakon kriznog događaja, nephodno je da ustanova preduzima aktivnosti koje će voditi stabilizaciji stanja u ustanovi – postepeni povratak ustanove na redovan način rada koji je bio uspostavljen pre kriznog događaja uz kontinuirano praćenje ponašanja dece/učenika i zaposlenih u cilju procene efekata podrške i preduzimanja daljih mera.
Ustanova prati realizaciju plana i u zavisnosti od toka smirivanja kriznog događaja, revidira plan, nadopunjuje ga i koriguje.